Oduvijek sam imao problematičnu glukozu u krvi.
Nikada mi nije potvrđena šećerna bolest, ali su nalazi uvijek bili čudni. Prošle godine pojedem ja čitavu čokoladu od sto grama, i to što bi se reklo u jednom zalogaju, onako u hodu dok pješaočio s posla prema kući i padnem kao klada.
Prolaznici nisu mogli da me probude pa su pozvali hitnu, ali ni hitna nije uspjela da me vrati , onda sam kao hitan slučaj prebačen u bolnicu gdje sam pao u komu i nisam dolazio sebi nedelju dana. Za tih sedam dana bio sam na ivici života i sm.ti.
Ni dan danas ne mogu da shvatim šta se dešavalo oko mene, ali sam ubjeđen i to stalno ponavljam: Ispričao sam se sa svim rođacima i jako dobrim prijateljem koji je preselio na bolji svjet.Bio sam na mestima koje, ljudi moji, riječima ne umijem da opišem.
Čitav svoj život sam gledao kao film.
Nisam se ni na jedan trenutak uplašio, bilo mi je i zanimljivo ali me progoni jedna jeziva misao, sjećanje, šta već… da mi je neki duboki glas pričao nevjerovatne detalje koje ranije nisam znao o osobama koje dobro poznajem i evo se sve ispostavilo kao tačno.
