“Svi su mi govorili da je sa mnom iz koristi i da me pravi budalom, nikoga nisam slušao i bila mi je sve na svijetu. Zbog nje sam prestao da pušim, zbog nje sam počeo da redovno treniram, zbog nje sam sa 128 kg smršao na 91, zbog nje sam bio spreman i da umrem.
4 godine smo se zabavljali, bli vjereni, trebali da se vjenčamo, a onda samo 5 dana prije vjenčanja koje je bilo već organizovano, preko 300 zvanica već je potvrdilo dolazak, ja sam moju djevojku uhvatio sa mojim rođenim bratom. Cijeli svijet mi se srušio na glavu… mislio am da ću da od tuge umrem, nisam znao šta da radim. Djevojka mi je pokušala objasniti da se to desilo slučajno, zbog a**ohola, plakala je i govorila da me nikada prije nije ni sa jednim drugim muškarcem prevarila, te mi je obećala da više nikada neće pasti u takvo iskušenje.
Nisam imao vremena da razmišljam, vjenčanje je trebalo biti održano za par dana i ja sam bez razmišljanja odlučio da je ipak oženim, bez obzira na sve, povjerovao sam joj ponovo i njihovim obećanjima da za tu njihovu LUDOST niko neće saznati. Jednostavno mogao sam tu veče ne biti gdje sam bio, ne zateći ih i opet bi isto završilo, vjenčali bi smo se.
Svadba je bila organizovana, ona trudna, treći mjesec jednostavno nisam imao izbora i svadba je morala biti održana. Istina da nakon toga ništa nije isto i da sam poprilično sumnjičav, pratim svaki njen korak i na sreću već 2 godine smo u braku i još nikada me nije prevarila. Polako počinjem da uživam u braku i da vjerujem u njene riječi da je ono sa bratom bilo trenutak slabosti i alkohol, mada scena sa mojim bratom uvijek će mi biti u glavi pogotovo jer moj snin mnogo liči na njega, ajd, stric mu je i to je normalno, ali kada čujem kako ljudi komentarišu kako je mali isti stric kroz glavu mi prođe mnogo toga.”
