Imam gadan trip od jedne djevojke na poslu.
Djeluje normalno, što se tiče izgleda prosjek. Sa mnogo ljepšim koleginicama se opušteno sprdam. Niti sam je nešto zagledao, niti idealizovao.
Jedan dan na poslu sam nešto obavljao kod nje. Pitala me je nešto i od tad sam se sav pogubio. Na početku sam taj strah uspjevao kontrolisati, ali je primijetila od samog starta.
Trenutno, poslije par mjeseci, puls skoro 200, ruke kao u parkinsonova bolesnika. Tresem se cijeli u njenom prisustvu, ma izgledam kao bolesnik. Bacao bih neke glupave šale kako bih ”izgladio” situaciju, ali ono njeno teleće hladnokrvno buljenje je napravilo još goru situaciju po mene.
U zadnje vrijeme sam počeo izbjegavati potencijalna mjesta susreta na poslu, ali samim tim strah je postao još veći. Došlo je do te mjere da sam rekao nadređenom svoj problem, kako me ne bi slao da obavljam posao u njenoj blizini. 3
Pročulo se, pa sam u još većoj frci. Razmišljam da napustim firmu.
Bolestan sam u mozak.
Thank you very much for sharing, I learned a lot from your article. Very cool. Thanks. nimabi