Kao mlađi sam kupio na jednom sajmu knjiga enciklopediju o pečurkama.
Tamo je pisalo o otrovnim i onim jestivim i kako ih prepoznati. Ubijedio sam sebe da umijem da ih razlikujem.
Ubrzo poslije toga sam sa djevojkom otišao na planinarenje, grupa sa kojom smo otišli se vratila, a nas dvoje smo htjeli da provedemo još dan, dva sami u šatoru i divljini.
Kako smo pojeli sve što smo ponijeli, na moj predlog, krenemo da tražimo pečurke i nađemo neke za koje sam ja ”stručno” zaključio da su vrganji i da mogu da se jedu. Naložimo vatru, očistimo i bacimo na foliju pa pojedemo u slast.
U toku noći djevojka mi se požali da joj nije dobro i da joj se povraća, a i ja sam osjećao mučninu ali nisam htio ništa da pričam da ne bih ispao šonja pred njom.
Ukratko, povraćali smo kao ludi i jedva sam nekako sišao do obližnjeg sela da pozovem hitnu pomoć.
Djevojku smo spustili na nosilima i bila je u bolnici dvije nedjelje. Odavno nismo više u vezi, ali joj i dalje u telefonu stojim kao Darko Trovač.
