Stvarno ne razumijem one osobe koje, kada uđu u vezu sa nekim, totalno zaborave na svijet oko sebe i ponašaju se kao da nemaju život van te veze.
Nemaju vremena da izađu sa prijateljem ili posjete porodicu, ali imaju vremena da se dopisuju 10 sati sa svojom “macom, kucom, svjetićem, srculencetom, ljubavicom”.
Da ne spominjem one koji ne mogu da dišu bez svog partnera i doslovno ga vodaju gdje god ga odu. Ili ako ga ne vodaju, onda se obavezno dopisuju sa njim 24/7.
Na primjer, izađem sa drugaricom u restoran, a ona povede svog momka. Sljedeći put je izašla bez njega, ali je 90% vremena provela kuckajući mu poruke.
Em što je nekulturno, em što je bolesno.
Pa ako se razdvojite na neko vrijeme, nećete umrijeti pobogu.
