“Muškarac sa kojim sam u vezi već skoro dvije godine postao je otac po četvrti put. Na žalost ne sa mnom, već sa svojom još uvijek suprugom. On ima 40 godina, a ja samo 20 i ponekad mislim da me samo iskorištava i da se nikada neće rastati i mene oženiti.
Nakon ovoga bila sam baš razočarana, jer ne praviš djecu sa ženom kuju ne voliš. Zbog toga sam mu rekla da želim da s odmah razvede i da mene oženi ili on i ja više ne postojimo jedno za drugo. On mi je tada rekao da to nije problem i da će se to desiti vrlo skoro.
Zamolio me da se strpim do proljeća da se barem žena sa kojom je još uvijek u braku ne oporavi od carskog reza. Kaže imala jako težak porod i ne bi bilo uredu da je u takvim okolnostima ostavi. Realno je u pravu, ono ako sam mogla čekati dvije godine mogu sačekati i još par mjeseci, mlada sam, život je pred nama. Kao dokaz ljubavi rekao mi je da želi da odmah počnemo raditi na našoj bebi i malo smo i radili prije par sati.
Kako sam sretna uz njega, kada mislim da sam ga izgubila on tako lijepo razgovara sa mnom. Baš sam sretna, jedva čekam proljeće i da konačno kroz grad prođemo zajedno, bez da se krijemo po vikendicama i hotelskim sobama. Počela sam da odbrojavam…”
Izvor:Ispovesti
