U ljeto 1937. godine devetomjesečna djevojčica ostavljena je vezanih ručica u grmlju kupina u južnoj Engleskoj.
Pronašli su je izletnici koji su se slučajno zatekli tamo.
Danas 80-godišnjakinja, Anthea Ring čitav je život provela pitajući se da li su je roditelji ondje namjerno ostavili da umre. Zahvaljujući napretku u genetskoj genealogiji, na neka je pitanja napokon dobila odgovor, piše “BBC”.
Jane Dodd je bila umorna. Ta 11-godišnjakinja je jednog vedrog kolovoškog dana s porodicom pješačila preko brda South Downs. Ispred nje su bili njeni roditelji, Arthur i Margaret i njezina starija sestra Elizabeth. Svake godine ljetovali su u tom kraju, a njen je otac nakon obroka insistirao na žustroj šetnji. Još uvijek je bilo vruće, iako je bilo već šest popodne. Nigdje nije bilo sjene, samo trava i grmovi kupina. Iznenada je njena majka zastala.
“Čujem dijete”, rekla je.
Otac se okrenuo.
“Ma kakvo dijete. Tu nema nikoga”, rekao je.
“Odgojila sam petoro djece – valjda znam kako dijete zvuči!”, odgovorila je Margaret.
Porodica je pretražila okolicu i ubrzo je duboko u grmlju pronašla malu plavokosu djevojčicu vezanih ručica. Izgledala je kao da ima oko jedne godine. Bila je puna ogrebotina i ugriza insekata. Ručice su joj bile čvrsto vezane na prsima.
Devet godina kasnije
Devet godina kasnije, Anthea se igrala ispred kuće u Surryju s prijateljem Peterom. Posvađali su se i Anthea je zaprijetila da će Petera tužiti majci, piše “Jutarnji“…
“Ona nije tvoja majka! Ti si usvojena!”, odbrusio joj je Peter.
Šokirana Anthea je otrčala kući gdje su je roditelji posjeli da porazgovaraju s njom.
“Rekli su mi da sam kao novorođenče ostavljena na vratima bolnice Worthing. Izgubili su kćer Veronicu tri godine ranije i odlučili su me usvojiti.”
Anthea je bila vrlo uzbuđena zbog novog otkrića. Naime, usvojena djeca su bila glavni junaci u knjigama o švicarskim internatima koje je obožavala čitati.
“Sjećam se da sam pomislila kako bih idući dan to mogla reći svojim prijateljima u školi. Uopšte mi nije palo na pamet razmišljati o tome ko su moji pravi roditelji. Osjećala sam se sigurno.”
Njeni su je roditelji pazili i mazili, spavala je u toploj stražnjoj sobi tokom zime i u svježijoj prednjoj tokom ljeta.
Njen poočim, Douglas Shannan, radio je za Ministarstvo hrane i Anthea se sjeća da je odlazila s njim na put kad je išao pregledavati farme koka nesilica.
“Bio je jako drag čovjek, voljela sam s njime putovati”, rekla je Anthea.
Majku Margaret Shannan opisala je kao toplu i prijaznu, ali pomalo nervoznu zbog gubitka prve kćeri Veronice. Margaret je bila inteligentna, ali ipak nije išla na koledž kao njena sestra jer to njihova porodica nije sebi mogla priuštiti.
Margaret je željela da Anthea postane učiteljica, ali sama Anthea željela se zaposliti prvom mogućom prilikom. S 15 godina počela je raditi u prodavnici “Bourne and Hollingsworth” u ulici Oxford. Nekoliko godina kasnije, završila je obrazovanje za medicinsku sestru u Bathu gdje je upoznala i budućeg muža Francisa s kojim će dobiti dvoje djece, Jonathana i Christine.
Isječci iz novina
Jednog dana 1961. godine Anthea je svojim roditeljima odnijela neke fotografije male Christine, na što su joj rekli da je ista ona kad je bila mala.
“Tada je otac rekao mojoj majci: “Moraš joj sada pokazati, Peggy.” Na to je ona otišla u drugu sobu i donijela neke isječke iz novina u kojima je bila slika nekog djeteta. Pitala sam ko je to, na što su mi oni odgovorili da sam to ja.”
Tek tada je Anthea saznala da ju je pronašao Arthur Dodd na brežuljku Worthing, 26. augusta 1937. Scotland Yard je pokrenuo istragu misleći da je posrijedi možda i pokušaj ubistva, ali nikad nisu otkrili ko je malu Antheu ostavio u grmlju.
Nakon što je pročitala vijest u novinama, Margaret je pisala bolnici i ponudila djevojčici dom. Osim njih, još se nekoliko porodica javilo koji su željeli posvojiti djevojčicu među kojima je čak bila i porodica belgijskog diplomate. Ali, izbor je konačno pao na porodicu Shannan jer su već imali iskustva u podizanju djece – male Veronice koju je pregazio auto kad joj je bilo sedam godina.
“Moja majka je ispričala kako sam pružila ručice prema njima kad su prvi put ušli u sobu. Sudu za mlade uplatili su 11 šilinga i nakon toga me odveli kući u Surrey.”
Nakon što je saznala šokantnu vijest, Anthea je otišla kući i dugo plakala. Rekla je mužu da djeci neće reći šta je saznala i da će pokušati sve zaboraviti.
Istraga
Prolazile su godine i u međuvremenu su i Antheina djeca dobila djecu. Njen unuk Aaron, također je jako nalikovao Anthei kad je bila mala što ju je ponukalo da ipak pokuša istražiti svoje porijeklo. 1994. godine pridružila se grupi zvanoj “Norcap” koja pomaže odraslim posvojenim ljudima otkriti detalje njihove prošlosti.
Jedan od članova grupe predložio joj je da kontaktira policiju West Sussexa, a oni su je, začudo, uspjeli spojiti s penzionisanim policajcem koji je radio na njenom slučaju. Zvao se Mac. Rekao je da je godinama nosio njenu fotografiju u novčaniku i pokazivao kome god bi stigao, ali nikad nije došao ni blizu informaciji i njenim roditeljima. Rekla joj je i da je smatrao kako njena prava majka vjerovatno nije iz okolice jer bi u tako malom mjestu bilo teško sakriti trudnoću i rođenje male bebe. Mislio je da je dijete ostavio neko iz Londona.
Vijest o Anthei, djevojčici ostavljenoj u grmlju koja sad traži svoje prave roditelje, ponovno je postala centralna vijest svih medija, a bila je gošća i u jednoj TV emisiji.
Nekoliko sedmica kasnije, primila je poziv od Elizabeth Dodd, najstarije kćeri bračnog para koji ju je pronašao u grmlju. Rekla joj je, u šali, kako joj je taj put upropastila ljetovanje jer je nagovarala roditelje da upravo oni usvoje nađenu djevojčicu, ali oni nisu pristali.
Ubrzo je stigao i poziv od Betty, medicinske sestre u bolnici gdje je kao mala odvedena.
“Čini se da su me stavili u kolijevku u uredu glavne sestre koja mi je i dala ime Ann. U bolnici sam provela šest mjeseci. Betty je svaki dan šetala sa mnom uz obalu pa zato i dan danas volim slušati galebove”, priča Anthea.
Iako je sad znala puno više detalja o tome gdje je i kako nađena te što se s njom događalo poslije, i dalje nije imala pojma ko su joj pravi roditelji.
DNK test
Tako je bilo sve do 2012. kad je Anthea, sad 75-godišnjakinja, odlučila napraviti DNK test koji je pokazao da je 92 posto irskog porijekla te da ima neke dalje rođake u Americi i Irskoj.
Jedna od rođakinja zvala se Joan i živjela je u Sjevernoj Karolini. Ona je zamolila svoje rođake da se testiraju te je otkriveno da su s Antheom povezani preko majke njenog oca i da dolaze iz okruga Mayo.
“Upoznala sam Joan 2013. godine. S obzirom da je ona jedina prava rođakinja koju sam ikad imala, bila sam vrlo uzbuđena”, rekla je Anthea.
Dvije godine kasnije, pronađena je žena sa Univerzitetu Dublin čiji se DNK poklapao s Antheinim, ali ne i s Joaninim pa je tako ustanovljeno da je ona Antheina rođakinja po majčinoj strani. Anthea je saznala da njena porodica potiče iz okruga Galway u Irskoj.
Do tog vremena Anthea se priključila online zajednici posvojenih osoba koje traže svoje biološke roditelje i rođake. 2016. godine kontaktirala ju je genealoginja Julia Bell i ponudila pomoć.
Nakon nekog vremena Bell je uspjela pronaći njenog djeda u američkoj grani porodice, koristeći DNA i genealoško istraživanje.
“Spoznaja o tome ko su joj preci, promijenila je njezin život”, rekla je Bell. “Vjerujem da svi zaslužuju znati ko su”, dodala je.
Nakon još nekoliko mjeseci, genealoginje Angie Bush i Julia Bell uspjele su suziti potragu. Bile su sigurne da jedan Anthein roditelj dolazi iz porodice Coyne iz okruga Galway, a drugi iz obitelji O”Donnell iz okruga Mayo.
Sedam O”Donnellovih kćeri
John O”Donnell je imao sedam kćeri i tad su stvari počele sjedati na svoje mjesto. Najmlađa O”Donnellova kći, Ellen O”Donnell, rođena je 1911. godine.
Amaterska historičarka iz Irske, Catherine Corless, rekla je Bell da je Ellenino pravo ime vjerovatno ime neke svetice, pa su pretražili zapisnik o krštenjima i zaista pronašli Helen O”Donnell.
To je bio pravi “heureka” trenutak.
“Nešto ranije pregledavala sam podatke o neudanim majkama iz 1936. godine i otkrila izvjesnu Lenu O”Donnell. Tad mi je sinulo da bi to mogla biti Helena”, rekla je Anthea.
Kasnije je otkriveno da se ta Lena udala 1945., sedam godina nakon što je Anthea pronađena. Lena je kasnije rodila još četvero djece. Anthea je pronašla jednog od njenih sinova, zamolila ga da se podvrgne DNK testiranju i ustanovila da joj je to – polubrat.
Datum rođenja
Daljnja pretraga pokazala je da je Anthea rođena 20. novembra 1936. – samo pet dana nakon datuma koji su njeni roditelji odabrali kao njezin dan rođenja. Krsno ime joj je bilo Mary Veronica.
U vrijeme Antheinog rođenja, Lena je radila kao telefonistica, a Antheu je rodila u bolnici Mary Abbots u Kensingtonu u Londonu. Nakon porođaja, smještena je u dom za neudane majke zvan “Dom anđela čuvara”, ali ondje nije ostala dugo.
Podaci iz zapisnika o krštenima pokazali su da je Lena zajedno s djetetom otišla u drugi dom zvan “Devon Nook”. Taj dom vodile su katoličke časne sestre koje su podsticale mlade majke da zadrže djecu ako ikako mogu.
Posljednji poznati podatak o Leni O”Donnell je da se pojavila na popisu birača 1939. u Cricklewoodu, a podaci o maloj Mary Veronici potpuno su nestali.
“Što se s Lenom dogodilo nakon što je napustila “Devon Nook”? Ne znamo. Ali mislim da nije ona ta koja je Antheu ostavila u onom grmlju”, kaže Bell.
“Da je željela napustiti dijete, to bi joj bilo puno lakše u Londonu. Mislim da je bila hrabra i pokušala zadržati malenu.”
Bijelo roblje
Međutim, kako je onda Anthea dospjela u South Devons? Jedna od teorija kaže da je Lena ostavila malu na čuvanje nekoj ženi dok je ona bila na poslu. Novinski napisi iz tog doba govore da su mnoge žene čuvale ili čak usvajale djecu za neku novčanu naknadu. Tu djecu bi kasnije opet prodale nekom drugom.
Novinski članak iz 1932. govori o tome kako je trgovanje djecom jedno od velikih zala u Londonu. Naime, u ono vrijeme mnogi ljudi, pogotovo Amerikanci, bili su spremni platiti mnogo novca za lijepo dijete svijetle kose i kože. To su zvali anglosaksonskim tipom djeteta. Djeca su se prodavala bolje od automobila.
Pretpostavlja se da je i Anthea bila namijenjena za takvu prodaju, ali tog je dana nešto pošlo po zlu i ona je završila vezana u grmlju.
“Možda nikad neću saznati šta se tačno dogodilo, ali već sam se pomirila s tim”, kaže Anthea.
Četvorica braće Coyne
S druge strane, Anthein otac još nije bio identifikovan, a Bell je potragu suzila na šestoricu braće. Njih četvorica – Michael, Martin, Patrick i Phillip Coyne – radili su u Londonu te 1936. godine.
Martinova kći pristala je na DNK testiranje nakon kojega je otkriveno da je Antheina prva rođakinja. Uskoro je iz priče ispao i Michael, pa su preostali samo Patrick i Phillipe, obojica pokojni i bez djece. Ali, Anthea je došla u kontakt s Dot, kćeri Patrickove i Phillipove sestre, koja joj je rekla da još uvijek ima pisma koja joj je slao Patrick.
S marke koju je Patrick morao polizati kako bi je zalijepio na kovertu, uzet je DNK čija analiza je pokazala da je upravo Patrick Coyne Anthein otac.
“Nakon 29 godina potrage bila sam presretna. Rekli su mi da je Patrick bio vrlo zanimljiv čovjek, duša svake zabave.”
Anthea trenutno nije u kontaktu s majčinom porodicom, ali uživa u vremenu koje provodi s očevim rođacima.
“Ne znamo da li je tata uopšte znao za mene. Zna se da se nije želio ženiti jer je jako volio svoju slobodu.”
Zahvalna biološkim roditeljima
Anthei je danas 80 godina. Kaže da je svojim biološkim roditeljima zahvalna na dugovječnosti i dobrom zdravlju. Međutim, potraga za biološkim roditeljima nije promijenila njene osjećaje prema ljudima koji su je usvojili.
“Moja majka je bila Helena O”Donnell. Ali moja porodica su bili Margaret i Douglas Shannan”, rekla je Anthea.
